Pa hajde, ne šizi, uživaj

Uživaj.

Brzo će proći.

Ovo je najljepše razdoblje.

Koliko ste puta čuli takve i slične izjave? Nemojte me krivo shvatiti, većina njih istinita je i u mojem iskustvu.

Ali, ovisno o tome od koga dolaze, ti su komentari često površni, čak toksični. 

Imperativ "Uživaj"

Dok ti lelujaš na nogama nakon neprospavane noći, dubiozno počešljana i vjerojatno gladna, u glavi već slažeš 10. točku jutarnje "to do" liste, s druge strane usputnog razgovora nalazi se razdragana i dobronamjerna, tebi čak bliska osoba s riječima:

Pa hajde, ne šizi, uživaj.

I druge, slične osobe koje se smiješe prisjećajući se bolje strane vlastite povijesti. Fotografijama koje su u albumima i u mislima, uspomenama sačuvale samo one najsretnije trenutke odrastanja njihove djeteta. Imamo i ime za to, optimizam pamćenja.

Takvi usputni i često neautentični komentari priznaju i naglašavaju samo jednu stranu priče. Imamo ime i za to, toksična pozitivnost.

U tom trenutku ovaj UŽIVAJ poprima okrivljujuću notu. Kritičarsku. Kao da loše upravljaš vlastitim životom jer eto doživljavaš loš dan.

Da, majčinstvo je predivno, osim kad nije. 

Onda ne zamjeram mamama koje skrivaju svoje loše trenutke kao zmija noge. Iskrenost se ponekad čini precijenjenom. Emocije koje karakteriziramo kao negativne se skrivaju, odbacuju i osjećamo se krivo zašto to uopće osjećamo.  

I online, između svih #blessed i #grateful heštegova, ponekad se lako osjećati usamljeno onih dana kad se osjećaš neuspješno kao mama.

Kad si sama cijeli dan, kad te dotuče rutina i većinski, da ne kažem lavovski, a i dalje nevidljivi, a i dalje "ženski posao" odgajanja djece koji ipak preostaje mamama. Od nošenja s dječjim fazama do beskonačnih hrpa rublja, a ti samo trebaš malo vremena za sebe. 

Ako priznaješ i govoriš o drugoj strani majčinstva, izlažeš se mogućnosti da si nezahvalna. Negativna. Nesposobna.

Isto kao što su žene nakon poroda često diskreditirane kad govore o negativnom porođajnom iskustvu, a trebale bi "biti sretne što imaju zdravo dijete".

Ljudi se često ponašaju kao da je ili/ili, kao da je svijet uredan i sve je crno ili bijelo. A nije. Crno je, bijelo je i sto nijansa sive između, istovremeno. U tome je ljepota i težina ljudskog iskustva.

Možemo biti zahvalne što smo rodile zdravu bebu i priznati da porod nije prošao kako smo željele. Možemo voljeti svoju djecu i reći da s njima nije uvijek lako. Možemo jedno i drugo, zapravo, većinu vremena jest i jedno i drugo i cijela mješavina osjećaja.

Pozitiva je u redu, treba nam malo sunca kad se ne osjećamo dobro, treba nam komični odmak da se ne doživljavamo previše ozbiljno i da, treba nam i podsjetnik na to da djeca odrastaju brzo, ali ne prije no što si priznamo sve svoje osjećaje.

Kada ćete više uživati? Onda kad prihvatite sve strane svojeg majčinstva. Jer dok potiskujemo i bježimo od težih osjećaja, mimo nas prolaze upravo oni trenuci koje ne želimo propustiti. 

Poanta je da svi radimo najbolje što možemo. Samo sam vam htjela reći 

U redu je ako ne uživate u svim aspektima majčinstva

za slučaj da ste to danas trebale čuti. Ja jesam.