Svaka bolest je poruka i prilika za rast. Koju istinu u svojem životu prešućujemo, koju duboku potrebu zanemarujemo?
Ovo je moj put od sukoba do prihvaćanja, od "normalnih" bolnih menstruacija, godina promašenih terapija i eskalacije kronične boli do životne radosti kojim me korak po korak vodila moja životna suputnica – endometrioza.
Poremećaj koji pogađa oko 10 % žena često ostaje nevidljiv: bez dijagnoze, bez učinkovite terapije, bez podrške i priznanja boli.
Endometrioza je, kao i svaka bolest, više od fizičkih simptoma. Osim ranjenog tkiva, ispod površine se skrivaju neispunjene emocionalne potrebe i konfliktan odnos prema ženstvenosti.
Podcast poslušaj ovdje
Endometrioza je misterij koji je, na žalost i na sreću, posljednjih godina postao poznatiji.
Na žalost, jer pogađa sve više, oko 10 (a prema nekim procjenama do čak 20) posto žena.
Na sreću, jer se te žene sada više ne moraju osjećati usamljeno kao što sam se ja osjećala prije 10 i više godina.
Endometrioza je poremećaj u kojem tkivo koje se normalno nalazi u unutrašnjosti materice, počinje širiti van nje i stvara bolne senzacije.
Česti simptomi endometrioze uključuju kroničnu bol u zdjelici, neredoviti ciklus i neplodnost.
Nazvala sam je misterioznom jer u medicinskoj zajednici ne postoji slaganje oko uzroka i načina na koji nastaje.
Oni koji liječenju endometrioze pristupaju holistički, uzrok pronalaze u prehrani (zagađenoj pesticidima, hormonima i antibioticima) i blokiranoj energiji zdjelice*.
Autorice jednog malog istraživanja o utjecaju endometrioze na identitet žene rekle su da je to
I ja bih se složila s tim. Barem najusamljenije meni poznato.
Živjeti s nevidljivim stanjem koje se na tvojem izgledu, u tvojim pretragama, u očima onih koji skrbe o tebi prikazuje kao –normalno– je izuzetno teško. Jer istovremeno ne postoji ništa normalno u tome da živiš s kroničnom boli, preispitujući jesi li hipohondar ili pak teret svojoj okolini.
Endometriozu je Christiane Northrup nazvala* bolešću natjecanja kada su ženine duboke emocionalne potrebe u konfliktu s onim što svijet od nje traži.
Nazvana je još i "prinošenjem žrtve u krvi božici" kojom nas tijelo podsjeća da se vratimo svojoj ženskoj prirodi.
Dugo se smatrala "bolešću karijeristice" kojoj će – uvredljivo i neistinito – pomoći ostanak kod kuće i rađanje djece. Trudnoća ne liječi niti štiti od obolijevanja, a sama pristupnost endometrioze često je povezana s poteškoćama pri začeću.
Ono što bi nas zaštitilo od te bolesti, kaže Northrupica, jest okolina na poslu i kod kuće koja ne zahtijeva da se žena mentalno i emocionalno rascijepi.
Moja priča koju sam prenijela u ovoj epizodi podcasta nije ni blizu iscrpna, prenijela možda tek djelić svojeg puta.
Ništa od ovoga nije se dogodilo preko noći: promjene u prehrani, životnom stilu, načinu razmišljanja ili emocionalnom dobrostanju. U svakoj od riječi i rečenica koje sam napisala u blogu i izgovorila na podcastu provela sam dane, u nekima mjesece i godine.
Uključila poveznice koje također nisu iscrpan popis, ali su lokalne, aktualne i smatram ih dragocjenima za svaku ženu koja se nosi s ovim stanjem.
Kažem nosi, ne bori jer se endometrioza ne može sasvim "izliječiti" iako je moguće živjeti bez boli i simptoma. Put do toga nije kroz borbu nego ljubav i prihvaćanje.