Prestanite slušati horor priče o porodu (i napravite ovo umjesto toga)

Trudni ste i to je divno.

Ono što nije tako divno je što se oko vas odjednom stvorila hrpa dobronamjernika s korisnim (i ne tako korisnim) savjetima. Pogotovo ako ste prvi put trudni.

A ono što je posebno često – prijateljice, susjede, mame, svekrve vam sve (čast iznimkama) žele ispričati svoju priču s poroda. Pa čak i ako je ona stravična. Nekoliko puta. 

Prolaze vas srsi kad prvi put shvatite što to znači epiziotomija, kad se probudite usred noći razmišljate o pupkovini omotanoj oko bebina vrata (inače, vrlo čest i ne nužno zabrinjavajući scenarij) ili na svakom ultrazvuku želite da ginekolog provjeri je li beba velika.

Postoji li bolji način za provođenje svojih trudničkih dana?

Postoji. Nemojte slušati horor priče s poroda, a evo i zašto.

#1 Ne donose vam ništa dobro

Google nije vaš najbolji prijatelj kad krenete prekopavati stare forume i oglasne ploče, a nisu ni "mameće grupe" ako se u njima smisleno ne moderira što se piše.

Te priče najčešće nisu potpune, a neiskusne trudnice fokusirat će se na najgore dijelove. 

Prepričavanje groznih detalja poroda bez konteksta, bez cijele priče i razumijevanja toga što se dogodilo nije informiranje nego zastrašivanje.

Trudnicama ne treba da se boje više, treba im da se boje MANJE. Strah stvara napetost (koja u porodu stvara bol) i začarani krug koji vodi u iskustvo kakvo ne želimo.

#2 Ne postoje dva ista iskustva

Svatko ima svoju priču. To vrijedi za svaku ženu, ali i za svaki porod! Ako je vaš prvi porod prošao na određeni način, ne znači da će tako biti i drugi put. Ne postoje dvije iste priče s poroda. 

Tužne ili strašne priče su gotovo uvijek glasnije i možda ostavljaju snažniji dojam, ali većina trudnoća i poroda zapravo protječe sasvim normalno. 

#3 Radi se o njima, ne o vama

Prije svega, shvatite da je priča koju vam je netko upravo istresao u krilo samo njihov teret. Perspektiva iz koje je ispričana (pogotovo ako nosi pouku "uvijek napravi / nikad nemoj napraviti ovo"), obojana je njihovim iskustvima, njhovim očekivanjima i, najviše od svega, njihovim razočaranjima. 

Iskreno mi je žao kad čujem da mama iza sebe ima traumatično iskustvo poroda. I to je nešto što treba zaliječiti, ali trudnica (pogotovo prvi-put-mama) nije prava publika za to! 

Što možete napraviti umjesto toga

#1 Recite NE

Recite NE, na koji god način vam je to prihvatljivo. 

Hvala na savjetu, ali osjećam se loše kad slušam ružne priče o porodu. Možemo li promijeniti temu?

Mogu li te prekinuti? Žao mi je što je tvoje iskustvo bilo loše. Znam da imaš najbolju namjeru, ali negativna iskustva me jako opterećuju sad kad sam trudna.

Kratko i jasno. Svi su ti pomagači najčešće dobronamjerni, ali isto tako vrlo nesvjesni učinka koji njihove riječi imaju na ženu u realno vrlo osjetljivom životnom razdoblju.

U trudnoći ste senzibilniji i vaša su osjetila izoštrena, sve s ciljem da biste bolje zaštitili svoju bebu. To znači da ćete negativna iskustva doživjeti puno dramatičnije nego kad niste trudni!

#2 Čitajte i slušajte lijepe priče s poroda

Evo nekoliko ideja. Polovica knjige "Prirodan porođaj" Ine May Gaskin (jedna od omiljenih među trudnicama!) su odabrane priče s poroda, a jednako inspirativne "Priče o rađanju" kod nas je prikupila i objavila Jelena Božac. Podcast "The Birth hour" je gotovo nepresušni izvor vrlo različitih priča s poroda, raspoređenih po kategorijama u kojima se svatko može pronaći. 

Čitanje odabranih priča nije stavljanje ružičastih naočala. Te su priče itekako realne i potrebne jer smo kao žene kolektivno zaboravile koliko smo snažne i sposobne roditi svoje dijete.

Oko nas kruži puno obeshrabrujućih (dez)informacija o porodu. Umjesto toga, u ovim inspirativnim pričama o ženskoj snazi možemo puno naučiti o porodu i svojem tijelu.

Žene su oduvijek rađale i bez da im je netko rekao kako.

#3 Otpustite svoje strahove

Ipak je do vas doprla pokoja strašna priča i neki su vam se detalji urezali u sjećanje. Osjećate tjeskobu na samu pomisao i sad se bojite da će se vama dogoditi ista stvar. Za početak, zapitajte se što možete naučiti iz priče koju ste čuli? 

Normalno je da se u trudnoći diže prašina u najdubljim dijelovima našeg bića: pojavljuju se neki stari obrasci i strahovi, a stvari za koje smo mislile da smo ih davno pospremile u ladice podsvijesti, ponovno se pojavljuju na površini. 

Izvrsno je što ste osvijestili neki od svojih strahova! Tako ćete ga lakše otpustiti. Kad se bojimo određenih intervencija ili scenarija u porodu, najčešće je u pozadini nešto dublje: strah od promjene, gubitka kontrole ili sumnje hoćemo li biti dovoljno dobra majka.

***

Kako god bilo, vi ćete postati majka.

Vrijeme za postavljanje granica je sad! To ćete morati raditi i sa svojim djetetom jednog dana vrlo uskoro, a u međuvremenu započnite sa svojom okolinom.

U suprotnom, količina savjeta i kontradiktornih informacija može postati zaglušujuća: napravi ovako, nemoj tako, ovo je bolje, to što radiš nije dobro.

Koga slušati? Počnite osluškivati sebe. Svoju intuiciju, svoj unutrašnji glas. Isprva će to možda biti glasić ili treptaj, ali ojačat će svaki put kad mu posvetite pažnju.